Farmacia + moja ljekarna

Tijekom toplijeg razdoblja godine provodimo više vremena u prirodi pa su i učestaliji upiti naših pacijenata o postupcima sprečavanja i zbrinjavanja ugriza otrovnih kukaca, posebice krpelja. Upiti se odnose na ljude, ali sve češće i na kućne ljubimce, najviše na mačke i pse. Opasnost od kontakta s krpeljima je mogućnost prenošenja uzročnika nekih zaraznih bolesti na čovjeka ili na životinju ugrizom krpelja.

Krpelji su sitni crni kukci koji obitavaju u šumama, među niskim raslinjem. Paraziti su kralježnjaka kojima sišu krv i za to imaju usne organe posebno prilagođene za ubod tvrde kože i sisanje krvi (rilce ili hipostoma). U kontinentalnim krajevima najrasprostranjeniji je šumski krpelj (Ixodes ricinus), a u priobalnom području pseći krpelj (Rhipichepalus sanguineus) koji prenosi uzročnike pjegave groznice. Na sreću, ne dovodi svaki kontakt s krpeljom do prijenosa uzročnika zaraznih bolesti jer se mnogi krpelji uopće ne uspiju prihvatiti za kožu domaćina. Prijenos mikroorganizama može se dogoditi samo ako je krpelj bio zaražen i to tako da krpelj slinom prenese uzročnika na čovjeka ili, pak, gnječenjem krpelja preko oštećene kože ili sluznice.

Krpelji na koži domaćina traže pogodno mjesto, obično pregibe, vlasište i druge toplije i/ili vlažnije dijelove tijela. Na mjestu ugriza može se pojaviti manje crvenilo i oteklina koja traje nekoliko dana uz blagi svrbež, kao posljedica iritativnog djelovanja stranih tvari koje se ugrizom krpelja unesu u kožu. Ako krpelj nije bio zaražen, ne možemo govoriti o infekciji.

Međutim, ukoliko je krpelj bio zaražen i ugrizom dođe do prijenosa uzročnika zaraze, nekoliko dana nakon ugriza mogu se pojaviti simptomi bolesti - vrućica, bolovi u mišićima i zglobovima, opća slabost (slično gripi), glavobolja, mučnina, povraćanje, pojava kožnih promjena (različitih oblika osipa). Tada je potrebno javiti se liječniku da se utvrdi o kojoj se infekciji radi kako bi se mogla primjereno liječiti.

Zaraženi krpelji svojim ugrizom mogu prenijeti nekoliko bolesti, koje su uglavnom bolesti životinja (zoonoze), a samo iznimno se prenose i na ljude. U Hrvatskoj se ugrizom krpelja najčešće prenose: borelioza (lajmska bolest, eritema migrans), krpeljni meningoencefalitis, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica, tularemija, erlihioza, babezioza,rikecioze. Uzročnici tih bolesti su različiti mikroorganizmi, bakterije ili virusi, a simptomi u blažem obliku infekcije su uglavnom slični gripi, a u težem obliku svaka od infekcija ima i neke specifičnosti po kojima se može utvrditi njezina vrsta.

Boreliozu tako karakterizra pojava ovalnog ili prstenastog crvenila na koži koje mijenja lokaciju (erythema migrans), a nakon crvenila može se razviti miokarditis ili meningitis i upala većih zglobova koja može recidivirati (Reiterov sindrom). Uspješno se može liječiti antibioticima.

Krpeljni meningoencefalitis je virusna upalna bolest središnjeg živčanog sustava koja se u manjeg broja zaraženih razvije do klasične slike meningitisa ili encefalitisa čiji su simptomi glavobolja, mučnina, povraćanje i druge neurološke smetnje.

Krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica je teška bolest koja kao specifičnost ima poremećaj koagulacije s posljedičnim krvarenjem.

Tularemija se javlja kao zarazna bolest divljih glodavaca kojom se mogu zaraziti i domaće životinje i čovjek. Karakteriziraju je lokalne promjene na mjestu ulaska uzročnika, na koži i sluznici, povećenje limfnih čvorova, pneumonija i dr. Kod ljudi posebno su opasna dva tipa tularemije, plućni i tifoidni kod kojih smrtnost može biti i do 50% ukoliko se ne liječe na vrijeme.

Erlihioza je slična po simptomima gripi uz mogućnost pojave nekih komplikacija.

Babezioza (piroplazmoza) je prvenstveno bolest životinja, osobito pasa, a teži oblici u ljudi javljaju se samo kod imunodeficijentnih pacijenata. Uzročnik babezioze je praživotinja iz roda Babesia koja parazitira u eritrocitima psa i razara ih što za posljedicu može imati anemiju, šok i uginuće životinje. Krpelj će psa zaraziti tek nakon što mu 30 h siše krv. Poznavajući taj podatak, redovitim češljanjem i čišćenjem pasa, može se spriječiti ozbiljniji razvoj bolesti. Bolest se može prepoznati po nekim specifičnim simptomima: životinja postaje tužna, odbija hranu, ima groznicu i mokri krv. Sve veterinarske ambulante imaju lijekove protiv piroplazmoze pa je dovoljno na vrijeme prepoznati simptome i započeti liječenje. U mačaka piroplazmoza nije česta kao u pasa, ali krpelji mačkama mogu prenijeti bakteriju Haemobartonellu felis koja razara eritrocite mačke uzrokujući anemiju i žuticu. Hemobartoneloza mačaka liječi se antibiotikom doksiciklinom.

Simptomi rikecioza u težem obliku su razvoj hepatitisa, pneumonije i meningoencefalitisa, ponekad sa smrtonosnim komplikacijama.

Kako spriječiti ugriz krpelja?

Da bi se spriječio ugriz krpelja valja smanjiti mogućnost kontakta, a to se može bilo izbjegavanjem boravka na područjima bogatim krpeljima u ljetnim mjesecima kad im je aktivnost najveća, bilo primjenom barijere na koži da se smanji površina tijela izložena krpeljima, u vidu odjeće s dugim rukavima i nogavicama i nošenjem pokrivala za glavu. Za boravka u prirodi valja izbjegavati odjeću od dlakavih tkanina (vuna, flanel) za koju se krpelji lakše uhvate, a dobro je nositi odjeću svijetlih boja na kojoj se krpelji lakše uoče pa se odmah mogu ukloniti.

Korisna je i primjena repelenata - tvari koje odbijaju krpelje, ali i ostale kukce  (ose, pčele, komarce, muhe) - koji se mogu nabaviti u obliku raspršivača, flastera, krema, stikova ili losiona, a nanose se na kožu ili na odjeću. Ti proizvodi spadaju u kategoriju biocidnih pripravaka s namjenom i sadrže različite sintetske spojeve s repelentnim učinkom (npr. etil-butilaminopropionat), ali i eterična ulja nekih biljaka (npr. dalmatinski buhač, Pyrethrum cinerariifolium i citronelu, Cymbopogon winterianus). Kreme, stikovi i losioni nanose se direktno na dijelove tijela koji nisu pokriveni odjećom. Neki od proizvoda sadrže i ekstrakt aloe vere pa dodatno njeguju kožu i mogu se koristiti i za zaštitu osjetljive dječje kože.  Pritom treba obratiti pozornost na trajanje repelentnog djelovanja proizvoda pa, po potrebi, ponoviti nanošenje ako je boravak na otvorenom duži. Prilikom nanošenja potrebno je izbjegavati nanošenje na oštećenu i iritiranu kožu te sluznicu, oči i usta. Djeci ne treba premazivati ruke. Raspršivači se mogu koristiti i na odjeći. Postoje i odjeća i šatorska platna koja su impregnirana permetrinom koji ima repelentno i akaricidno djelovanje (ubija krpelje).

Za sprečavanje infestacije pasa i mačaka krpeljima koriste se tzv. spot on preparati. To su uglavnom tekući pripravci insekticida, akaricida i repelenata koji se nanose na kožu životinje utrljavanjem i sprečavaju infestaciju kroz slijedećih mjesec dana. Preporuka je da se životinja, nakon tretitanja pripravkom, ne kupa 1 do 2 dana da bi se pripravak raspodijelio po koži i dlaci. Drugi oblik zaštite pružaju antiparazitne ogrlice koje se razlikuju po sastavu i principu djelovanja. Neke tako sadrže antiparazitike (fipronil) koji kod nametnika remete prijenos impulsa što uzrokuje njihovu paralizu i uginuće, a druge sadrže eterična ulja s repelentnim učinkom. Krpelji počinju ugibati nakon 24 h, a zaštita traje do 7 mjeseci. Ogrlice se upotrebljavaju kod pasa starijih od 12 tjedana. Kod mačaka se više preporučuju spot on preparati u odnosu na ogrlice.

Cijepljenje

Cijepljenjem se može spriječiti samo pojava krpeljnog meningoencefalitisa nakon ugriza krpelja. Provodi se s 3 doze cjepiva i time se postiže zaštita koja traje oko 3 godine, a nakon toga je potrebno docijepljivanje ukoliko je potrebno zadržati određenu razinu zaštite. Cijepiti se mogu odrasli i djeca starija od 1 godine. Između prve i druge doze cjepiva treba proći između 2 tjedna i 3 mjeseca, a između druge i treće doze 9 do 12 mjeseci. Ne smiju se cijepiti djeca koja su alergična na neki sastojak cjepiva ili ona koja su doživjela neželjenu reakciju na jaja. Cijepljenje se preporuča osobama koje su češće izložene ugrizu krpelja (šumski radnici, lovci, izletnici) i to samo u krajevima gdje su krpelji zaraženi meningoencefalitisom. U Hrvatskoj je to područje između rijeka Save i Drave, te Gorski Kotar.

Cijepljenje životinja se ne provodi.

Prva pomoć kod ugriza krpelja

Ugriz krpelja ne znači odmah i pojavu bolesti, a ako se krpelj ukloni s kože u roku 24 h, manja je vjerojatnost da se osoba (ili životinja) zarazi i oboli. Zbog toga je, po povratku iz prirode, nužno pregledati cijelo tijelo i odjeću. Nije potrebno nakon svakog kontakta s krpeljom potražiti liječničku pomoć. Krpelj se s kože može ukloniti pažljivim povlačenjem pomoću pincete. Pincetom se zahvati krpelja za gornji dio, što bliže koži i povuče ravnomjerno prema gore, bez savijanja i trzanja i bez prethodnog premazivanja uljem, mašću ili sl. jer će u tom slučaju krpelj, zbog pomanjkanja kisika, kao obrambeno sredstvo, u kožu domaćina ispustiti zaraznu tekućinu.

Osobe slabijeg vida, kao i one koje se ne osjećaju dovoljno spretnima, trebaju se što prije obratiti liječniku koji će ukloniti krpelja.

Nije zabrinjavajuće  ako dio krpelja pukne ili ostane u koži, bitno je da se što prije ukloni trup i spriječi da krpelj bude dugo u koži. Ostaci glavice ili rila mogu se ukloniti i kasnije, a oboljelo mjesto može se premazati i nekom antibiotskom mašću i prekriti sterilnom kompresom.

Postupak uklanjanja krpelja sa životinje isti je kao i kod ljudi, a mogu se nabaviti i posebne pincete za njihovo uklanjanje.

Literatura:

1. R.Čivljak, dr.med.: Bolesti koje prenose krpelji, 01.07.2010., http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/9687, pristupljeno 16.05.2011.
2. http://www.cybermed.hr/layout/set/print/centri_a_z/cjepiva/cijepljenje_protiv_krpeljnog _meningoencefalitisa, pristupljeno 16.05.2011.
3. Grupa autora: Temeljni postupci oživljavanja i primjena automatskog defibrilatora; Zbrinjavanje ozljeda, Zavod za hitnu medicinu grada Zagreba, skripta za farmaceute, Zagreb, 2011.
4. M. Pahlow: Velika knjiga ljekovitog bilja, Zagreb, 1989.
5. V.Rupić: Veterinar u kući, Split, 1988.
6. H. Gomerčić, V.Srebočan: Veterinarski priručnik, Zagreb, 1996.

Autori članka:

Marija Totgergeli, mag.pharm.
Goran Grafina, dr.vet.med.