Farmacia + moja ljekarna

Upale oka (crveno oko)

 

Definicija

Crveno oko je općeniti pojam koji se u oftalmologiji koristi za različita upalna stanja koja karakterizira zajednički simptom hiperemija, tj. crvenilo spojnice. Spojnica (konjunktiva) je tanka prozirna sluznica koja prekriva stražnju površinu vjeđa i prednju površinu bjeloočnice. Osobito je teško razlikovati, bez posebnih instrumenata, potencijalno opasne vrste crvenog oka (blefaritis - upala vjeđa, keratitis - upala rožnice, skleritis - upala bjeloočince, uveitis - upala srednjeg sloja oka, akutni glaukom - iznenadno povećanje očnog tlaka sa oštećenjem vidnog živca) od neopasnih oblika crvenog oka (suho oko, konjunktivitisi). Konjunktivitis je upala očne spojnice (konjunktive). Upaljena očna spojnica čini bjeloočnicu crvenom.

 

Tipovi konjunktivitisa

Općenito se mogu razlikovati infektivni i neinfektivni oblici upale očne spojnice.

U infektivne konjunktivitise spadaju:

  • virusni konjunktivitis
  • bakterijski konjunktivitis
  • klamidijski konjunktivitis

U neinfektivne konjunktivitise spadaju:

  • alergijski konjunktivitis
  • sindrom suhog oka

Poznavanje najčešćih poremećaja koji mogu dovesti do crvenog oka je ključno za liječnika opće medicine, a još važnije je razlikovati pojedine oblike crvenog oka, te procijeniti radi li se o nekom obliku konjunktivitisa (suho oko, alergijski, bakterijski, virusni) kojeg liječnik može liječiti sam ili pacijent može imati znakove nekog drugog, težeg oblika crvenog oka (upale rožnice, šarenice, bjeloočnice, ozljeda oka ili akutni napadaj glaukoma) kojeg mora liječiti specijalist oftalmolog.

Liječnik opće medicine bi trebao prvo utvrditi vidnu oštrinu (postoji li poremećaj vida ili ne). Pacijenti koji boluju od konjunktivitisa ne bi smjeli imati smetnje vida. Zatim je potrebno utvrditi glatkoću i prozirnost rožnice. Površina rožnice je normalno glatka i potpuno prozirna. Ukoliko se dokaže suprotno, osobu treba hitno uputiti oftalmologu jer se sva oštećenja rožnice s vremenom pogoršavaju. Nakon što se utvrdi vidna oštrina i prozirnost rožnice liječnik obično pregledava donju vjeđu i utvrđuje prisutnost sekreta. Ako sekreta nema, te se sa sigurnošću mogu isključiti drugi ozbiljniji oblici crvenog oka, potrebno je utvrditi radi li se o sindromu suhog oka (keratokonjunktivitis sicca - upala rožnice i spojnice zbog isušivanja površine oka) ili o nekom drugom obliku konjunktivitisa.

Razlikovanje alergijskog, bakterijskog i virusnog konjunktivitisa je obično moguće na osnovi izgleda spojnice, vrsti crvenila i prisutnosti sekreta. Svijetlo crvena spojnica i proziran, vodenast iscjedak su tipični za virusni konjunktivitis. Difuzno crvenilo spojnice i otok sa gnojnim ili sluzavognojnim, gustim i neprozirnim iscjetkom je obilježje bakterijskog konjunktivitisa, dok je više otečena nego crvena konjunktiva uz simptome svrbeža obilježje alergijskog konjunktivitisa. Povećani preaurikularni limfni čvorovi su prisutni u klamidijskom i nekim oblicima virusnog konjunktivitisa. Ovisno o uzročniku, i terapija konjunktivitisa se razlikuje. Preporuka je da se kortikosteroidni pripravci propisuju samo od strane specijalista oftalmologa.

  • Alergijski konjunktivitis

Alergijskim odgovorom se smatra pretjerana reakcija imunološkog sistema na stranu supstanciju (alergen). Ključna komponenta u alergijskom odgovoru su stanice zvane mastociti. Kada one dođu u kontakt sa specifičnim alergenom dolazi do otpuštanja kemijskih tvari u okolna tkiva. Primarna kemijska tvar koja se otpušta je histamin. On je odgovoran za povećanu propusnost krvnih žila i povećano lučenje sluzi. Iz mastocita se oslobađaju i druge tvari kao triptaza i kimaza. U produženoj alergijskoj reakciji može se pojaviti odgovor kasne faze u kojem se stanične membrane počinju razgrađivati u arahidonsku kiselinu od koje se stvaraju prostaglandini, leukotrijeni i tromboksani (vrlo moćni medijatori upale koji stimuliraju receptore za bol i privlače leukocite). Najvažniji simptom alergijskog konjunktivitisa je svrbež, crvenilo oka te pretjerano suzenje oba oka. Otprilike 70% pacijenata sa alergijskim konjunktivitisom imaju atopiju, kao što su astma, rinitis, atopijski dermatitis. Atopija je genetska sklonost jakom alergijskom odgovoru posredovanom imunoglobulinima klase E (IgE) na antigene uobičajeno prisutne u okolišu  Najčešće se javlja u djetinjstvu.

Liječenje se uglavnom provodi antihistaminicima i stabilizatorima mastocita. Antihistaminici se mogu koristiti sistemski, u tabletama (npr. loratadin) ili lokalno u obliku kapi za oči (npr. levokabastin). Sistemski antihistaminici se ipak ne preporučuju jer ponekad mogu dovesti do simptoma pospanosti i mogu smanjiti lučenje suza, pa se stanje može i pogoršati. Lokalni antihistaminici uklanjaju svrbež i crvenilo, ali samo za kratko vrijeme. Ne utječu na stvaranje drugih medijatora upale kao što su npr. prostaglandini.

Stabilizatori mastocita, kao npr. lodoksamid, sprječavaju oslobađanje histamina iz mastocita. Njihov nedostatak je da ne uklanjaju trenutno simptome i moraju se upotrebljavati preventivno, prije izlaganja alergenu.

Danas postoje i lijekovi s dvostrukim učinkom, kao npr. olopatadin (antihistaminik i stabilizator mastocita), pa se smatraju najboljim izborom u slučajevima alergijskog konjunktivitisa. On djeluje dugo i to specifično samo na jednu vrstu mastocita koji prevladavaju u tkivu spojnice.

U terapiji se ponekad mogu koristiti još i:

  • lokalni nesteroidni antireumatici (NSAID), kao npr. diklofenak
  • topički vazokonstriktori (npr. nafazolin, tetrizolin) - uklanjaju samo crvenilo
  • kortikosteroidi (npr. deksametazon, fluorometolon) - zbog ozbiljnih nuspojava mogu koristiti samo ako ih je propisao specijalist oftalmolog, kroz kraće vrijeme i za teže slučajeve

Osim korištenja lijekova svakako se savjetuje izbjegavanje uzročnika alergije koliko je to moguće, te što češće kapanje umjetnih suza koje ispiru alergene sa površine oka.

  • Infektivni konjunktivitis

Infektivni konjunktivitis je jedan od 3 najčešća uzročnika crvenog oka (druga dva su alergijski konjunktivitis i sindrom suhog oka). Uzročnik infektivnog konjunktivitisa može biti bakterija, virus ili klamidija. Uzročnik može biti i protozoa iz roda akantameba, te vrlo rijetko gljivica.

 

Bakterijski konjunktivitis je mnogo rjeđi od virusnog, ali je zato opasniji. Često se razvije nakon virusnih upala i manjih ozljeda spojnice i rožnice (npr. zbog nošenja kontaktnih leća u bazenima, sitnih ogrebotina itd.). Najčešći uzročnik bakterijskog konjunktivitisa je streptokok ili stafilokok, a u težim slučajevima uzročnik može biti hemofilus ili pseudomonas. Obično je u početku zahvaćeno jedno oko, ali se kasnije infekcija proširi i na drugo oko. Simptomi su crvenilo oka, pečenje i gust iscjedak koji se skuplja na trepavicama zbog čega je oko često ujutro slijepljeno. Vrlo rijetko infekcija se proširi i na rožnicu, što uzrokuje mutan vid, pa je to stanje koje zahtijeva hitan pregled od strane oftalmologa jer može doći do gubitka vida. Zato je iznimno važno da sve upale koje traju više dana pregleda specijalist oftalmolog jer se bezazlena virusna upala može lako pretvoriti u opasnu bakterijsku upalu. Liječenje se provodi antibiotskim kapima i mastima. Upotreba kortikosteroida nije dozvoljena jer oni mogu prikriti ozbiljnije simptome, usporiti zacjeljivanje rožnice, pogodovati širenju infekcije i uzrokovati neželjene komplikacije.

 

Virusni konjunktivitis je najčešće uzrokovan adenovirusima. Širi se najčeće zrakom, dodirom i zaraženim ručnicima. Vrlo je zarazan i javlja se epidemijski, najčešće u bolnicama, školama i vrtićima. Simptomi su izrazito crvenilo spojnice, pečenje oka, edem vjeđe, te proziran i vodenast iscjedak zbog kojeg oko ujutro može biti slijepljeno. Nastup simptoma je izrazito buran. Upala obično započne u jednom oku, ali drugo oko bude zahvaćeno vrlo brzo, često za samo jedan dan. Pacijenti sa adenoviralnim konjunktivitisom su zarazni za ostale pojedince čak i 3 tjedna od početka infekcije. Drugi uzročnici virusnog konjunktivitisa mogu biti herpes simplex virus, varicella-zoster i dr. Liječenje se svodi na smanjenje subjektivnih smetnji (npr. umjetne suze), te prevenciju bakterijske infekcije. Kortikosteroidi nisu dozvoljeni, kao ni dugotrajno korištenje vazokonstriktornih kapi. Trenutno ne postoje ni kapi ni masti koje su učinkovite protiv virusa, ali virusni konjunktivitis, poput gripe, obično prolazi sam od sebe.

 

Klamidijski konjunktivitis uzrokuje unutarstanični mikroorganizam klamidija (gram-negativna bakterija) koji unutar stanice stvara karakteristične uklopine (inkluzije). Poznati uzročnici ovog konjunktivitisa u ljudi su Chlamydia trachomatis i Chlamydia pneumoniae. Podtipovi C. trachomatis uzrokuju trahom, kronični keratokonjunktivitis, koji može uzrokovati sljepoću. C. trachomatis se razmnožava u stanicama gornje vjeđe. Bolest počinje kao bakterijski konjunktivitis, a zatim se stvaraju folikuli koji s vremenom pucaju i nastaju ožiljci koji uvrću vjeđu, pa ona struže i oštećuje rožnicu, što uz dodatnu bakterijsku infekciju dovodi do sljepoće. Prenosi se prljavim prstima i zaraženim ručnicima. Klamidije su ljeti brojne u bazenima i ostalim kupalištima. U novorođenčadi se može razviti tzv. neonatalni klamidijski konjunktivitis prolaskom kroz inficirani porođajni kanal. Simptomi su crvenilo i edem vjeđe, te obilan gnojni iscjedak. Lijek izbora za liječenje je azitromicin, te tetraciklinske kapi. Budući da je klamidijska infekcija jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti, kod zaraženih odraslih osoba se često razvije, tzv. inkluzijski konjunktivitis uzrokovan klamidijom. To je kronični konjunktivitis koji se stalno ponavlja, a očituje se crvenilom spojnice, fotofobijom, zamućenim iscjetkom, folikulima u spojnici. Često zahvaća i rožnicu, pa može uzrokovati zamućeni vid. Preaurikularni limfni čvorovi su povećani. Liječi se jednokratnim davanjem azitromicina. Takvi pacijenti bi trebali biti liječeni u suradnji sa ginekologom ili urologom. Također, potrebno je liječiti i seksualnoga partnera.

 

Zaključak

Strogo pojednostavljeno rečeno, različiti oblici crvenog oka se mogu razlikovati na sljedeći način:

  • ako oko svrbi, obično se radi o alergiji
  • ako oko peče, moguće se radi o suhom oku
  • ako su oči ljepljive i postoji sekret, radi se o infekciji

Naravno, postavljanje dijagnoze kao i izbor terapije, te nadzor nad terapijom, treba prepustiti stručnim osobama jer liječenje oka na pogrešan način može imati trajne posljedice na vid.

 

Literatura:

  1. Myron Yanoff, Jay S. Duker: Opthalmology, 1999.
  2. Krešimir Čupak, Nikica Gabrić, Branimir Cerovski: Oftalmologija, 2004.
  3. Int. Ophthalmology, Volume 28, Supplement 1, 2008.
  4. S. Kalenić, E. Mlinarić-Missoni: Medicinska bakteriologija i mikologija, Zagreb 2001.

Autor članka:

Ante Vojnović, mag.pharm.