Niske razine vitamina D zamijećene su u širokoj populaciji diljem svijeta. O načinima prevencije manjka i važnosti vitamina D za naš organizam, piše magistra farmacije i voditeljica projekta Sportsko savjetovalište Ljerka Jurić Karoli s IOC Diploma in Sports nutrition

Vitamin D otkriven je početkom 20. stoljeća, no iako star više od 100 godina, još uvijek iznenađuje svojim svojstvima, a mnoga se tek istražuju.

Iako svrstan u vitamine topive u masti, vitamin D je zapravo prohormon. Sintetiziramo ga u koži pod utjecajem UVB zračenja, iz endogenog kolesterola, preko 25-hidroksivitamina D u jetri do aktivne forme u bubrezima i ostalim tkivima u tijelu u obliku kalcitriola, odnosno 1, 25 dihidroksi vitamina D. Ova hormonski aktivna forma nastaje pod utjecajem paratiroidnog hormona kada su razine kalcija i fosfata u krvi ispod normalnog nivoa, a odgovorna je za brojne fiziološke i metaboličke funkcije u organizmu.

U biljnim izvorima nalazimo ergokalciferol ili vitamin D2 koji proizvode neke biljke, posebice kvasci i gljive, no bolja raspoloživost i pretvorba u aktivnu formu prisutna je kod D3 vitamina animalnog porijekla.

Najbogatiji prehrambeni izvori vitamina D su masna riba popust lososa, haringe, srdele, žumance jajeta, gljive te hrana pojačana dodatkom vitamina D poput žitarica, soje, voćnih sokova i sl., iako iz hrane dobivamo samo manji dio količina (do oko 20%) vitamina D, a najveći dio putem sinteze u koži.

Vitamin D većinom je bio percipiran po svojim najistaknutijim značajkama djelovanja na zdravlje, funkciju mišića i kostiju pa su se preporuke odnosile na rizične skupine u slučajevima rahitisa, osteomalacije, osteoporoze.

Novija istraživanja pokazuju još mnoga djelovanja ovog vitamina, a koja nisu isključivo vezana za koštani sustav, već za funkcioniranje kardiovaskularnog sustava, imunološkog sustava te brojnih drugih uloga u organizmu koje nam osiguravaju ravnotežu, imunološki odgovor, smanjeni rizik od bolesti, ozljeda te dugovječnost. No, niske razine vitamina D zamijećene su u širokoj populaciji diljem svijeta. Mnogo faktora utječe na mogući nedostatak, od kojih većinu - osim bolesnih stanja - možemo prevenirati.

Sinteza vitamina D

Većinu vitamina D dobivamo sintezom u koži pod utjecajem sunčeva zračenja, a manje iz prehrambenih izvora. O godišnjem dobu, mjestu gdje živimo, udaljenosti od ekvatora, zagađenosti zraka, dobu dana, uporabi zaštitne odjeće ili sredstava za zaštitu od sunca ovisi i sunčevo zračenje koje je ključno za aktivaciju procesa sinteze vitamina D.

U zimskim mjesecima kut sunčeva zračenja je takav da sprječava da UVB zračenje dosegne iznad 35. do 37. paralele pa stanovnici mjesta koja se nalaze iznad navedene zemljopisne širine u tom dobu imaju vrlo malu mogućnost sinteze vitamina D, odnosno trebalo bi veći dio nezaštićenog dijela tijela izlagati i po nekoliko sati sunčevom zračenju da bi se sintetizirala dostatna količina vitamina D.

Na takvom zemljopisnom položaju je i naša zemlja pa uz ovaj prirodni, kao i ostale socijalno-životne utjecaje, svakako trebamo brinuti o adekvatnim razinama vitamina D u zimskim mjesecima kao i eventualnoj suplementaciji ako je potrebno.

Za razliku od toga, u ljetnim mjesecima dovoljno je 10-ak minuta za najjačeg sunčevog zračenja da bi se sintetizirala dostatna količina vitamina D. No, prilikom izlaganja suncu važno je voditi računa i o štetnom sučevu zračenju pa se nakon nekoliko minuta zaštititi sredstvima sa zaštitnim faktorima kako bismo spriječili oštećenja kože i opekline. Iz navedenog, proizlazi da u ljetnim mjesecima zbog drukčijeg kuta sunčevog zračenja, duljeg dana, oskudnijeg odijevanja i većinu vremena provedenog vani imamo izuzetnu priliku svoje zalihe vitamina obnavljati svakodnevno, što nije slučaj u zimskom periodu.

Postoji još slučajeva koji utječu na rizik od manjka vitamina D kao što su osobe koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću i rabe sredstva za zaštitu od sunca, osobe tamne puti (melanin apsorbira UVB zračenje i produljuje vrijeme izlaganja suncu), pretile osobe (višak masnoća zarobljava vitamin D i smanjuje njegovu serumsku koncentraciju i učinak), osobe koje uzimaju lijekove koji utječu na metabolizam vitamina D (glukokortikoidi), hospitalizirani pacijenti, ležeći bolesnici, osobe starije dobi (smanjena sinteza D vitamina za 75% nakon 70. godine), trudnice, osobe koje iz tradicionalnih uvjerenja pokrivaju većinu tijela, bolesna stanja popust osteoporoze, malapsorpcije, autoimunosne bolesti, akutne i kronične bolesti bubrega i jetre, zloćudne, neurološke, endokrine i psihijatrijske bolesti.

Funkcije vitamina D

Vitamin D, odnosno njegova aktivna forma 1, 25 dihidroksi vitamin D djeluje kao modulator više od 2000 gena koji su uključeni u stanični rast, imunološku funkciju i proteinsku sintezu.

Najpoznatija je uloga za rast i razvoj koštanog sustava, pojačanu apsorpciju kalcija i resorpciju kalcija iz bubrega. Na genskoj razini utječe na mišićni rast i diferencijaciju, posebice u brzim mišićnim vlaknima, a u slučaju manjka vitamina D upalni procesi, ozljede, frakture traju dulje do punog oporavka.

Značajan utjecaj zabilježen je u imunološkim funkcijama kao i u regulaciji upale. Vitamin D utječe na pojačanu ekspresiju gena antimikrobnih peptida koje izlučuju makrofazi, monociti i epitelne stanice respiratornog trakta pomažući na taj način obrani organizma od virusa, bakterija i gljivica. Ujedno, kod upalnih stanja potiče izlučivanje protuupalnih interleukina i smanjuje izlučivanje proupalnih faktora, pa se i niska razina vitamina D u krvi dovodi u vezu s većom podložnošću različitim virozama, prehladama i upalnim stanjima.

Vitamin D utječe na adekvatno funkcioniranje pluća, izmjenu kisika kao i na elastičnost krvnih žila i kardiovaskularno zdravlje te na rast, razvoj i diferencijaciju živčanih stanica, na sintezu proteina koji sudjeluju u živčanoj aktivnosti kao i transmisiji. Izloženost niskim razinama i nedostatku vitamina D povezuje se i s kasnijim nastankom bolesti poput šećerne bolesti tipa I i II jer vitamin D sudjeluje u inzulinskom odgovoru kao što i povoljno utječe na inzulinsku osjetljivost stanica.

Mjerenje, suplementacija i preporuke

Mjerenjem serumskog metabolita 1, 25 hidroksi vitamina D možemo procijeniti u kakvom je statusu osoba i treba li suplementirati vitamin D ili ne.

Naravno, osim samog nalaza, u preporuci adekvatne doze treba uzeti u obzir starost, način života, radi li se o bolesnoj osobi, trudnici ili možda sportašu? Trebalo bi preporučiti i analizu statusa paratiroidnog hormona, razina kalcija kako bismo dobili širu i točniju sliku.

Točna, jedinstvena razina serumskog nalaza nije još jednoglasno usuglašena kao što postoje i različite preporuke oko doza za nadomjestak vitamina D, a ovise o dobi, spolu, zemlji u kojoj se smjernice donose, metodi izmjerenih nalaza i slično.

No, svi se slažu da bi u krvi razina 1, 25 hidroksi vitamina D trebala biti iznad 75 nmol/L, dok se izrazitim manjkom i negativnim utjecajem na koštanu strukturu kao i ostale metaboličke funkcije smatra razina ispod 30 nmol/L

Jedinica mjere je internacionalna jedinica (IJ) gdje 400 IJ odgovara 10 µg. Prema hrvatskim smjernicama, preporučene dnevne količine su 600 IJ za zdravu odraslu osobu, a za stariju populaciju 800 IJ. Za dojenčad do 1. godine starosti preporučuje se dnevni unos od 400 IJ.

Za osobe koje su u riziku od manjka vitamina D preporuka je 1500 do 2000 IJ uz kontrolu krvnih nalaza nakon 3 mjeseca. Posebna preporuka za žene u postmenopauzi i kod osteoporoze je 800 do 2000 IJ na dan uz 800 do 1200 mg kalcija dnevno.

Najviša dopuštena razina smatra se 4000 IJ na dan osim ako se ne radi o terapijskoj primjeni dokazanog deficita, kada te razine mogu biti i veće.

Sportaši i vitamin D

Istraživanja su pokazala da, kao i opća populacija, većina sportaša ne doseže adekvatne količine vitamina D te da je povremeno potrebna suplementacija čak neovisno o tome radi li se o outdoor ili indoor sportovima, iako su sportaši koji se pretežno bave dvoranskim sportovima u nešto većem riziku. Važnost vitamina D kod sportaša kojima je svaki trening usmjeren na održavanje i poboljšanje performansi je ključna u održavanju koštanog i mišićnog sustava, smanjenju rizika od fraktura, ozljeda, poboljšanju i održavanju imunološkog sustava i odgovarajućeg imunološkog odgovora, posebice u sportovima izdržljivosti gdje su i pojačani rizici od infekcija gornjeg dišnog trakta.

Preporuke za održavanje optimalne koncentracije od 75 nmol/L u krvi su od 600 do 800 IJ na dan, no za one u riziku od manjka vitamina D ili s dokazanim deficitom penju se i na 2000 i više IJ dnevno.

I ovdje trebamo ovisno o dobi, spolu, težini i tjelesnoj građi te prehrambenim navikama individualno odrediti dozu suplementacije za sportaša. Veće doze bit će potrebne za one koji su s nedovoljnim statusom vitamina D, veće tjelesne mase, odnosno većeg udjela masti te tamnopute sportaše.

Simptomi manjka D vitamina u sportaša se često mogu zamijeniti sa simptomima pretreniranosti, poput bolova u mišićima, slabosti, manjka energije, sporijeg oporavka od napora, većom percepcijom napora te učestalijim ozljedama i infekcijama, pa je u sportski aktivnoj skupini poželjno podsjećati na edukaciju, svjesnost o važnosti D vitamina te na razumno izlaganje suncu (5-30 minuta kada je sunce najjače, a trajanje ovisi i o dobu dana i o količini kožnog pigmenta - svijetla i tamna put) kao i na preporučenu suplementaciju u zimskim mjesecima za one koje žive iznad 35. stupnja zemljopisne širine.

Za sportaše, kao i za populaciju koja je u riziku od manjka, prva je preporuka krvna analiza, anamneza, analiza životnog stila i navika radi prevencije deficita vitamina D i preporuka adekvatnih doza ovisno o uvjetima u kojima se primjenjuju.